srijeda, 5. listopada 2011.

Bijeg, Milutin Cihlar Nehajev

Katarina Zrinska, Zagreb, 1996.

BILJEŠKE O PISCU:

Milutin Cihlar Nehajev rođen je 1880. godine u Senju, a umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine. Školovao se u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije završio u Beču. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu je radio kao novinar i književnik. Bio je novelist, romanopisac, dramatičar, književnik i kazališni kritičar, prevoditelj, publicist i obrazovan intelektualac. Najpoznatija djela su mu „Bijeg“ te „Vuci“.


 BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:

-          Đuro Andrijašević je bio inteligentno dijete
-          Upoznaje i zaljubljuje se u Zoru
-          ljubav propada
-          Đuro upada u krizu, pomaže mu prijatelj Toše
-          majka se oduvijek brinula za sinovo obrazovanje, uči svirati klavir
-          zapošljava se u kući Hrabarovih, upoznaje Veru te se zaljubljuju
-          Verina majka brani vjenčanje, od tada su se samo mogli dopisivati
-          brani im čak i dopisivanje koje im je ranije dopustila
-          za to vrijeme je Đuro dobio posao pomoćnog profesora u školi, ali je njegova financijska situacija teška
-          upoznaje Lukačevskog
-          upoznaje učiteljicu Darinku i njenu prijateljicu Minku; također je bio dobar i s Jaganom i Miloševićem koji su pili i kartali u krčmi
-          piše komediju Rat/Revolucija u Ždrenju u kojoj ismijava svoje kolege iz škole, Maričića i Žuvića
-          s vremenom je polako i zaboravljao na Veru, koja se udala pod prisilom obitelji
-          Lukačevski želi Đuru oženiti Minkom
-          Đuro upada u tešku depresiju
-          piše oproštajno pismo prijatelju Toši
-          počinio je samoubojstvo


ANALIZA LIKA:
ĐURO ANDRIJAŠEVIĆ:

-          bio je miran- („ I inače on je volio mir, pa se je veoma lako složio s davnim običajem đačkim: prosjediti čitave dane u kavani i kretati se na uskom prostoru između sveučilišnih zgrada i stalne gostione.“) str.5

-          opis djetinjstva- („Možda je sve to posljedica dojmova iz djetinjstva; ja sam svoga oca viđao vrlo rijetko, po dan - dva, i uvijek se taj susret svršavao odlaskom kod kojega smo svi imali vlažne oči. Otac se je već bio privikao na to da neprestano "odlazi", kako zahtijeva služba pomorskoga kapetana. No u mojoj duši ostale su jako upisane te slike vječnih suznih oproštaja"…“) str. 6.

-          bio je književnik - („Ure prođu dosta brzo, Andrijaševiću pače bude ugodno kad se kasnije pokazalo da jedan od dvojice njegovih suputnika pozna njegove književne radove.“) str.7.

-          sam sebe zavarava- („Ali je i sam dobro znao da ovi razlozi što ih navodi pred samim sobom kako bi bar donekle uljepšao svoj postupak, nisu ništa drugo nego nevoljne isprike, kojima sebe zavarava. U dnu duše govorilo mu je nešto: to nije nikakvo rješenje, ti samo odgađaš stvar, a znaš da o tom ovisi Verina sreća. “) str. 10.

-          bio je religiozan- („Mati koja ga je uzgojila kao samotnu biljku, čuvajući dječačića od dodira ulice, bila je u nj ulila jaki religiozni osjećaj koji je još narastao pod dojmovima sve jasnije shvatanih obreda i primljenih vjerskih utjeha… U ekstazi išao je tada, na dan svetoga Alojzija, sa drugovima u ophodu ispod trijemova starinske crkve, osjećajući blaženstvo dodira sa samim Bogom…“) str. 14.

-          zaljubio se u Zoru- („ Bio je blizu toga da pobjegne, da je ne vidi nikad više - i kad je ipak morao da konačno izađe, da joj pogleda u oči, bilo mu je još groznije što ona nije imala nikakva prikora za nj nego još veću ljubav. Hvala Bogu - ona i brat otišli su treći dan; Đuri se činilo da bi morao ubiti nju i sebe kad bi još imao ostati uz nju.“) str. 17.

-          Postao je alkoholičar- („Privikne se na duge večeri u začađenim blatnim lokalima, na društvo stalnih pivopija i pomalo i sam dođe na to da se umiruje alkoholom… uvjerenje o beskorisnosti svega tako ga bilo zaokupilo, da je svaki put iza uzaludna napora bacio pero i sa još ojađenijom dušom išao u gostionu da svoj nemir utopi u alkoholu.“) str. 21.

-          zaljubio se u Veru- („- Ja je ljubim, ljubim! klicaše u sebi; i ne prođe sunčani dan a da ne bi zašao u prirodu (on, koji je inače sasvim već bio utonuo u kavanski život); činio se sam sebi dijelom rosne trave, širokih sjena i cvrkutavih jata.“) str. 29.

-          bio je znatiželjan- („ Recite jednostavno, što želite od mene - sasvim je suvišno razlaganje. Vi imate pravo da me bacite van ako hoćete; ja dakle ne mogu nego da slušam. Vi hoćete da ja ne pišem Veri...? Koliko? Godinu dana? Dok svršim ispit? I za to vrijeme vi ćete je voditi na zabave, tražiti joj muža - je li?“) str. 52.

-          osjećao se bijedno- („Što je Vera više naglašavala svoju vjeru u njega, on se osjećao bespo­moćniji, bjedniji.“) str. 54.

-          volio je svoj posao- („U školi je mnogo ljepše nego što sam očekivao. Ima doduše sva sila dosadnih i suvišnih stvari koje su na žalost spojene s mojim pedagoškim dužnostima (filozof sa šibom! pre­krasna slika); ali je poprijeko ugodno.“) str. 61.

-          voli samoću- („Zavučeš se u svoju sobu, do svoje knjige - i to ti je svijet za sebe. Sam si i nitko ti ne smeta, nikomu ne trebaš davati računa, nitko ti ne može ništa oteti.“) str. 69.

-          bio je posvećen svom poslu- („Dakle, čujte me. Ja sam bio kod vas na predavanju i moram pohvaliti vaš interes za predmet. Vidi se mar i ozbiljnost; dakako, da li će napredak biti prema vašem trudu, o tom se još ne da ništa reći.“) str. 77.

-          teško mu padaju vlastita obećanja- („Čežnja za Verom morila ga jače do igda. Sve je više osjećao težinu obveze što ju je preuzeo na sebe obećavši da joj se neće približiti dotle dok ne svrši ispita. “) str. 81.

-          ne suočava se s problemima i brzo odustaje od svega- („Ne hoteći ni da to sam sebi prizna, on se sve više izmirivao s mišlju da se valja začas pokoriti svoj ovoj nevolji koja ga je stigla - da nema smisla boriti se, jer ionako nema nikakve nade u uspjeh.“) str. 89.

-          sanjario je- („Još od najranije mladosti u njega je jaka sanjarska žica… Zna da je kao dječak dane i dane znao sanjariti o tom kako bi bilo da naglo postane bogat. I sada mu dolažahu na um jednake misli - a u sanjarenje uvlačila bi se i ozbiljna refleksija. “) str. 91.

-          bježi od stvarnosti- („U takvim beskrajnim fantazijama Andrijašević je dnevice sam sebe znao lišavati dojmova neugodnog svog sadašnjeg života. Nikad mu nije palo na um da zbilja nešto počne (jedino je kupovao redovito srećke), da radi što na književnom polju - taj svijet mašte postojao je sam o sebi i Đuro bi se navijek utjecao njemu kad je htio da pobjegne od neprilika realnosti.“) str. 92.

-          bilo mu je loše- („Na taj način uspije mu da se bar nekako umiri i da svoj način života udesi snošljivije. Bilo je dana kad ga je hvatao očaj i odvratnost - nije mogao da vidi ikoga oko sebe, mrzio je sve ljude. Događalo se da bi ga glava zaboljela od neprestanog pušenja dok bi ležao na divanu i uzalud tražio mira. Ali iza takvih časova opet bi ga ovladala tupost; - i nije mu se iza pet - šest tjedana činilo ništa neobično da probavlja čitave noći kartajući za neznatan novac, slušajući poznate i stoput čuvene šale i opijajući se.“) str. 107.

-          ostao je sam- („Nikoga više nemam, mati mi se otuđila, otišla sasvim u svijet meni nepoznat, brata nemam, prijatelja ne poznam, da izgubim tebe, morao bih svršiti.“) str. 114.

-          razmišlja o smrti- („Prvi put dođe mu u svijest misao o smrti. Učini mu se nešto ne odviše strašno kad bi Vera bila umrla. Pomisli nju na odru, blijedu, posvećenu usred voštanica. I svoju tugu za njom osjećao je u mašti kao da je zbilja umrla. Tuga ta nije bila očajna: tiho, spokojno gledao je u crnu koprenu koja je pokrivala njen obraz, nedotaknut od ičijeg tuđeg dodira... "ja ću za tobom, skoro, dijete moje..."“) str. 115.

-          bio je depresivan- („Gadan, tužan bio je moj život. A tko je kriv?Mislio sam o tom - i nisam riješio zagonetke. Je li moj odgoj, što su me učinili pjesnikom i literatom i dali mi zahtjeve kojih život nije mogao ispuniti? Je li ljubav za Veru koja se nije mogla dobro svršiti radi bijede i siromaštva moje službe? Jesu li ljudi oko mene - taj mali grad, zloban i sitničav? Je li alkohol, sanjarenje, slabost živaca, bolest duše? Ne znam, ne znam. Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći dokraja - uteći iz toga života gadnoga, sramotnoga.“) str. 164.


ANOTACIJA:

Roman Bijeg Milutina Cihlara Nehajeva pripada hrvatskoj moderni te se smatra najboljim djelom toga razdoblja. Tema djela je tragična sudbina mladog intelektualca Đure Andrijaševića. Djelo je zanimljivo, lako čitljivo, a glavni lik je dobro psihološki analiziran.


VRSTA DJELA: roman

TEMA: tragična sudbina mladog intelektualca

KOMPOZICIJA:

-          uvod: Đuro je inteligentno i napredno dijete
-          zaplet: upoznaje Veru, zaljubljuju se, mora ju napustiti
-          vrhunac: Đuro se zapošljava u školi, ima težak život
-          rasplet: nakon pada u veliku depresiju, počinio je samoubojstvo